Citati

"Izjela konja trava" "Kao da se ni za Bajram nije najeo" "Komu je krasna, nije mu do sna" "Majka ga u studene oči ljubila" "Nitko ne zna šta nosi dan, što li noć" "Badanj i kaca pametne riječi"   "Čiji prsten onog i djevojka" >> Detaljna analiza djela Narodno blago

"On je bio silno sramežljiv, osjetljiv kao dijete, a silovit i ćudljiv, kao kakvo ždrijebe koje prvi put osjeti dodir s gospodarom, pa mu želi u jednome trenu da pokaže svu svoju vrijednost, ali i svoj neki naročiti ponos, koji je podnosi mnogo stege, ni ikakvih drugi spona." „Ne, ne, ne... ne otimaj se... još malo... još malo. Mi ćemo se voljeti, grčiti i sjeći i u tom bolu, u tom raskidanju, bit će naša radost, naš raj. Ti ćeš biti sva izlomljena, zgnječena i umorna i sva ćeš biti sretna od tog krvavog umora, bit ćeš nasmijana... blistava... kao rosa... golubica...“ „Na prvi mah je mogao svako prosuditi da je to čovjek neizmjerne mržnje, krvoločna karaktera i zvjerske ćudi“  “Vrijeme ne postoji, samo ideje egzistiraju.”  “Moj život započinje, ne onda otkada sam tuđom voljom došao na svijet, nego odonda otkada sam se rodio u samome sebi i počeo živjeti u samome sebi.”    >> Detaljna analiza djela Haremske novele

"Godina 1162. (22. XII 1748 - 10. XII 1749) - Čizmedžije prirediše teferič kušanme u Koševu. Godina 1164. (30. XI 1750 - 19. XI 1751) - U Sarajevu je dovedena jedna žena iz unutrašnjosti koja od rođenja nije imala ruku nego je nogama prela i obavljala druge poslove. Odvedena je u Istanbul da je tamo pokažu. Godina 1165. (20. XI 1751 - 7. XI 1752) - Proveden je kanal u Atarskoj čaršiji . Godina 1167. (29. X 1753 - 17. X 1754) - U mjesecu saferu 1167. (28. XI - 26. XII 1753.) godine tri noći između akšama i jacije, u isto vrijeme uzastopno, događao se zemljotres. Nakon toga su se kroz cijelu godinu čuli svaki dan i svaku noć ispod zemlje učestali udarci, slični udarcima u bačvu ili bubanj. - Sagrađen je sebilj na Baščaršiji  .   Godina 1176. (23. VII 1762 - 11. VII 1763) - 20. temuza ove godine pojavila se kuga i u Sarajevu, i to najprije na Vratniku, gdje je okužen došao iz unutrašnjosti Čabrić s Vratnika, koji je odmah i umro. Zatim je umro i njegov brat hadži Sulejman

"..a nebo i svijet oko mene miruju mi u dusi kao lik ljubljene, tad me cesto obuzme ceznja , pa mislim : ah,kad bi ti to mogao izraziti, kada bi mogao da papiru udahnes ono sto u tebi zivi, tako puno i toplo – i da to bude ogledalo tvoje duse.." " Ljudi bi mnogo manje patili kad ne bi tako uporno i maštovito nastojali dozvati u pamet prošlost." "O n isto tako više cijeni moj razum I moju nadarenost nego moje srce, na koje sam jedino ponosan; samo to srce je izvor svega, sve snage, sveg blaženstva I sve bijede. Ah, ono što ja znam, može znati svako, a moje srce je samo moje." "Ljudska priroda ima granice: radost, patnju. Ona može podnositi bol do izvjesnog stupnja, ali propada čim se ovaj prekorači. " "Teško onima koji se služe moćima koje imaju nad nekim srcem da bi mu oteli one jednostavne radosti koje klijaju iz njega samog." >> Citati iz djela Jadi mladog Vertera

"Citanje je najbolje ucenje    " Tesko je voljeti, jos teze ne voljeti, a najteze je naci voljenog koji te voli."   "Sta je slava?-  Sjajna zakrpa na trosnoj odjeci pjesnika."  " Sto manje zenu volimo, to joj se vise svidjamo." "On je gledao u nju kao sto covek gleda u uveo cvetak u kome ne preoznaje lepotu zbog koje ga je iscupao i unistio." "Pišem vam – šta bih znala bolje? I šta vam više mogu reći? Sad zavisi od vaše volje prezrenje vaše da l’ ću steći. Al’ ako vas moj udes hudi bar malo trone i uzbudi, vi me se nećete odreći." >> Detaljna analiza djela Evgenije Onjegin

"Bolji je dobar glas nego zlatan pas" "..no od toga zlata ne bjaše im zlata i zatvorena zlatareva vrata" "Oče ! Pavle! Zraka! - vrisnu, padnu, dahnu i izdahnu" "Neću bludna ženo. Evo, samo smo tu; ne vidi nas nitko. Tu mi je oštra sablja, tu leži zlato moje što si ga ubila. Da mi se hoće, zarinuo bih ti grožđe u zmijsko srce tvoje, oprostio bih svjet života smrtnoga grijeha"  "Mladica po duši dobra, a ne videći zla, bila bi i po sebi našla put kojim poći valja da ne zagrezneš u zlo. Bijaše bistra, živa, te se već za kasnijeg djetinjstva toliko oslobodila da je nijesu smatrali djetetom; da su je dapače svi nazivali "zlatarovom mudrijašicom", jer se mala -a nije to za ono doba šala -naučila bila čitanju i pisanju od varoškoga školnika Blaža Dragšića." " .Sirom otvorise se gradska vrata i spusti se most.Iz grada izadje poniknute glave Klara u crvenom odjevena,bila je blijeda,uzrujana,bila je ljepsa no ika

"Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar buducnosti. Prvi odrzavaju svijet i brojcano ga umnozavaju; drugi pokrecu svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava na postojanje."  "Ne mozete zamisliti kakva tuga i srdzba obuzimaju dusu kada veliku ideju, koju odavno postujete kao svetinju, dohvate nevjesti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nadjete na trznici starezi, u prljavstini, naopako namjestenu, bez proporcija, bez harmonije - kao igracku kod nerazumnog djeteta, i ne mozete je vise prepoznati... Ne!" " “To je zapravo bila krletka pet-šest koraka u dužinu. Sa svojim požutjelim, prašnjavim   i odlijepljenim tapetama vrlo je bijedno izgledala i bila je tako niska da je u njoj svaki malo viši čovjek osjećao zebnju i sve mu se činilo da će glavom udariti u tavanicu. I namješta je bio u skladu sa stanom: tri ne baš ispravne stare stolice, u uglu obojen sto, na kom

"- Nismo se našli... Griješili smo oboje, podjednako. Kasno je. - Znači, odbijaš me? - Da. - Zauvijek gaziš sve što sam za tebe učinila. - Ne sve. - Lažeš. Izvlačiš se. A ja sam danima i noćima maštala kako ćemo otići tamo,  gdje nas niko ne poznaje... A sada me udaraš nogom.  Ali pamti: ni jedna druga neće biti tvoja. Ni ti njezin. Idi ! Gubi se !  Nikada ja nisam počinila takav zločin,  kakav si ti danas počinio.  Nosi se, kukavice!" "«Krvava svadba» završila je zaista u krvlju i u ljudskim žrtvama. Muzikaš Jožica i mali «Kanonik» izdahnuše na mjestu. Ivičina mati bila je smrtno ranjena, te je umrla istoga jutra. Od gostiju nije bilo nikoga tko nije zadobio neke ozlijede. Mladoženju Ivicu pogodilo je tane u rame i prenesoše ga u staru muzikaševu potleušicu. " "Kako se Ivica dugo nije javljao, ode muzikaš Jožica da potraži svog sina u gradu. Ondje pronađe bivšeg kumordinatora i sazna da je oženjen i da ima krčmu, te da je Ivica kod njih na stan

"Zima je, sneg zameo sve do kućnih vrata i svemu oduzeo stvarni oblik, a dao jednu boju i jedan vid." "Obijači, secikese, kockari od zanata; krupne varalice; sirotinja koja krade i vara da bi živela; pijanice, vesela braća koja zaboravljaju da popijemo plate ili mehanski razbijači i ukoljice; bledi i potuljeni jadnici koji od opojnih droga traže ono što od života nisu mogli da dobiju i zato uživaju hašiš, puše ili jedu opijum.." "Neki škripe zubima u snu i uzdišu, neki krljkaju i hrču kao zaklani." "Kad svane dan, zdravom i čistom čoveku biva nešto lakše. Samo malo lakše." "Razgovor je počeo sam od sebe. A to su i najbolji razgovori. Najpre nešto kao pozdrav, retke neodređene reči koje se traže i u dodiru ispituju"  "On je govorio iz njih. A imao je čudan dar da se posve malom promenom u glasu oponaša govor lica o kome je reč, i da bude čas valija, čas prosjak, čas grčka lepotica; a posve neznatnim pokretima tela ili samo

"Ako ubije sada zlotvora, i poklekne pred osvetom, moraće pogaziti datu riječ Giziji. Uradi li obrnuto i ne ubije krvnika crna zemlja će pod njim proplakati." "Jedino je kod svojih ruku primjetio da su drugačije, i što ga obradova, to su bili bijeli nokti, kao da su izrezani iz najčistijeg salafa" "..a to ga podsjeti da je i Bogu ostao dužan 2 namaza - ikindija i akšam..." "Sedmi dan ustade, umi se, klanja sabah-namaz, nizu opanke, uze ključ od dućana i polahko krenu." >> Detaljna analiza djela Sužnji

"-U prvoj polovini dana - odvrati joj Mustafa Rašid - mi radimo da bismo zaradili za život. Potom se okupljamo ovdje na splavu, koji nas vodi u nebeske sfere. -Zar vas se zaista nimalo ne tiče ono što se oko vas zbiva? -Ponekad, ukoliko nas to zabavlja." "-Kreni i požuri, dugački kosturu! -Već sam obavio abdest za jutarnju molitvu. -Zar polažeš nadu u vječnost koja bi bila vječnija od ovog trajanja? Mrdni, starino!" "-Pred sobom vidite čarobnicu koja svojim perom želi da preobrazi lakrdiju u komad s tezom." "Da bi sačuvao svoju ljudskost, čovjek mora da se pobuni, makar samo jednom godišnje." "Nesrećan je upitani koji nije u stanju da da odgovori" "Mi smo svi radni ljudi, jedan knjigovođa, jedan likovni kritičar, jedan glumac, jedan književnik, jedan pravnik i jedan činovnik." "Lahkomislenost znači ispraznost, gubitak smisla, gubljenje vjere, vjere uopšte uzev." "To je snoga što ti bježiš u snove i

"Uza suho ode i sirovo."   "Ta zašto čovjek živi? Ako živi, da se sprema na onaj svijet pa da onda umre, kako i treba da radi pravi turčin, ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu, a da stečeš onaj svijet, da i svom rodu pomogneš, da - najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila?" "Sunce vec spalo na samu ikindiju, posto je dotle peklo odozgor i uprav zazeglo onaj pijesak na prudu. Svak klonuo od silne zege, a duhom umoran od puste brige, kretao se carsijom zabrinut, il' je sjedio pred svojom kucom i spokojno cekao udarac nesretne sudbine. Svuda grobna tisina.." "Slusao je, ali je slabo cuo jer cim shvati one bratove rijeci da je njihova domovina data i odmah se zadubio u misli. Na jednoj strani bila Ajsa, zenidba i sve osnove, nade, zivot buduci, sve to bilo kao kakvo zamrseno klupko, kog se on taj cas od drugih misli nije mogao dotaknuti. Na drugoj strani, opet, peklo ga je nesto drugo. Bud smo prodani Svabi, mislio

PRIČA O CARU ŠAHRIJARU I NJEGOVU BRATU SLAVA neka je Alahu, gospodu svetova, pozdrav i blagoslov gospodaru poslanih, gospodaru i vladaru našemu Muhamedu, Alah ga blagoslovio i pozdravio blagoslovom i pozdravom večnim što traje do sudnjega dana. A posle toga: doista su predanja o prvim pokolenjima postala pouka za potonja, ne bi li čovek video kako su se poučni događaji desili drugima, i poučio se, i ne bi li se, udubljujući se u predanja o iščezlim narodima i u ono što se zbilo s njima, i sam uzdržao od greha. Hvala neka je onome što je od predanja o starima načinio pouku za potonje narode! U takva predanja spadaju i priče nazvane "Hiljadu i jedna noć" i uzvišene povesti i pouke koje one sadrže. U narodnim predanjima priča se o onome što je bilo, prošlo i davno minulo (a Alah bolje zna nepoznato, i on je premudar i preslavan i darežljiviji od svih i preblagonaklon i milostiv), i da je u drevna vremena i minule vekove i stoleća na ostrvima Indije i Kine bio

"To kažu da je tebi dobro Kreonte i meni, velim,i meni naredio,  pa amo hita onima što ne znaju da javno kaže to; i stvar tu ne smatra k ' o š a l u , n e g o ' u s u d i  s e n a t o k o 5 od naroda ga srfže smrt pod kamenjem. Stvar tako stoji, a sad posvedoči ti s vrlinom da 1' se rodi, il' se izrodi." "Pozornica prikazuje carski dvor u Tebi sa trojim vratima: na srednja idu Kreont i Euridika, na desna — za gledaoca —  dvoranstvo, Aritigona i Ismena, a na leva starci. Hor, stražar, Hemon, Tiresija, glasnik, idu, kao domaći, na desru" " Vaj  meni! Oca, sele, opomeni se u k a k v u j a d u p r e s t a v i s e o m r a ž e o kad grehe svoje otkri sam, pa zbog njih on sam rukom sebi oba oka iskepa! Pa majka mu i žena, dvostruka je reč,  pletenim užem sramno skonca život svoj! A t r e ć e , o b a n a š a b r a t a n e s r e ć a u jednom danu jednom smrću padoše kad jedan drugog bratskom rukom ubiše!  Nas dve smo same sada ostale, pa čuj: najgo

"Starac je uvek mislio o njemu u ženskom rodu, kao o nečemu što može da uskrati ili pruži veliku milost, i kada je bilo divlje i rđavo, ono ipak nije bilo krivo. Mesec utiče na njega kao na ženu, eto, tako je on mislio." "Još ima dva sata do zalaska sunca i možda će pre tog doba ona izroniti. Ako to ne učini sada, onda će izroniti kad mesec zasija. Ako i tada to ne bude onda će možda izroniti kada sunce grane. Nije me uhvatio još nikakav grč i osećam se dovoljno snažnim. Najzad, ona ima udicu u ždrelu a ne ja. Ali, kakva mora da bude riba koja tako vuče! Mora da je dobro zagrizla. Da mi je samo jednom da je vidim kako bih saznao kakvog imam protivnika." "Setio se dana kada je upecao jednog od para marlina. Mužjak pušta uvek ženku da zagrize prva, i upecana riba, ženka, počinje da se, obuzeta panikom, očajnički brani i zato se brzo iscrpi, a za sve vreme mužjak je ostao kraj nje, prolazio ispod konopca i kružio sa njom na površini." "

"Šum valova biješe još tromiji i mirniji nego u podne. Isto sunce, isto svjetlo na istom pijesku nastavljalo se i ovdje. Već dva sata dan se nije pomicao naprijed, već dva sata stajaše usidren u oceanu uzavrelog metala. Na obzoru je prošao neki parobrod, i ja sam pogledom sa strane odgonetnuo njegovu crnu mrlju, jer sam neprestano promatrao Aarapina." "Kad mi je Raymond dao svoj revolver, sunce je palo na njega. Međutim, mi smo ostali još nepomični, kao da se sve oko nas zatvorilo. Gledali smo jedni druge netremice i sve je stalo između mora, pijeska i sunca, dvostruka šutnja svirale i vode. U taj čas mislio sam da se može pucati ili ne pucati i da je to svejedno." "Uveče je Marija došla po mene i upitala me da li bih se htio oženiti njome. Rekao sam joj da mi je to svejedno i da bismo to mogli učiniti ako ona hoće" "Na otvorenom smo moru legli na leđa, a sunce je s moga lica, okrenutoga prema nebu, sušilo posljednju koprenu vode što mi je curil