Ponornica, Skender Kulenović
"Pogled mi sa gotovog rukopisa pada na ris čiste hartije. U nju treba da se presele vrtlozi i gromade događaja u meni i oko mene, živi skamenjeni u pamćenju kao čir koji hoće da se izlije." "Ovdje moja ruka staje. Protirem oči, i gledam je iz polumraka sobe položenu po stolu u krugu jake svjetlosti iz stolne sijalice sa abažurom: po semžuranoj nadlanii samo je još više staračkih pjega i kvrga zelenih vena." "Kako li daljina svemu dadne ljepotu!" "Ona pogleda uza me, i mutne joj oči dugo na mom licu." "Što nisu smjeli živom, to mu sad rade mrtvom, psi skičeći i mumljajući grizu šumskog cara, ali proždiru mu samo divljački miris, koga su se, njega samog, za života gledali." "Muftija nanišani i u trenu sastavi. Zvijer trenutak stade, okreenu se oko sebe, a onda ruknu, i uspravljena, iskežena pođe na Muftiju." "Obzorjem ispod kruškem izlaze i zalaze zvijezde, gluhonjemo i nepojamno valja se ravnodušni svemir."