Ponornica, Skender Kulenović
"Pogled mi sa gotovog rukopisa pada na ris čiste hartije. U nju treba da se presele vrtlozi i gromade događaja u meni i oko mene, živi skamenjeni u pamćenju kao čir koji hoće da se izlije."
"Ovdje moja ruka staje. Protirem oči, i gledam je iz polumraka sobe položenu po stolu u krugu jake svjetlosti iz stolne sijalice sa abažurom: po semžuranoj nadlanii samo je još više staračkih pjega i kvrga zelenih vena."
"Kako li daljina svemu dadne ljepotu!"
"Ona pogleda uza me, i mutne joj oči dugo na mom licu."
"Što nisu smjeli živom, to mu sad rade mrtvom, psi skičeći i mumljajući grizu šumskog cara, ali proždiru mu samo divljački miris, koga su se, njega samog, za života gledali."
"Muftija nanišani i u trenu sastavi. Zvijer trenutak stade, okreenu se oko sebe, a onda ruknu, i uspravljena, iskežena pođe na Muftiju."
"Obzorjem ispod kruškem izlaze i zalaze zvijezde, gluhonjemo i nepojamno valja se ravnodušni svemir."
"Kao da sam ribarski plovak na uzbibanoj vodi, naizmjenično tonem u san i vraćam se u javu."
"Bog kaže Muhammedu: "Mome liku ogledalo tvoj je lik", i predaju mu ummet, sve ljude na zemlji...."
"E, pa mili moji begovi, bili mi ko vregovi! Dok je nama Cara i carskoga prava, imali brava ko mrava, rasle vam pšenice, pasle vam pčelice, konji vam se gojili, pred vama se znojili, sukali brka, dobivali trka, ženili se, rađali, gdje pukli, pogađali. Imali dukata ko u cara Murata, jeli plećke ovako sjedećke! Ove vam kape i na kapi kite, ijte, pijte, u zdravlje Cara i carskog agrara!"
"Sa kućnog zida gledaju me, kao začuđeni, blijedorujni cvjetovi sabahčića.."
"Ovdje moja ruka staje. Protirem oči, i gledam je iz polumraka sobe položenu po stolu u krugu jake svjetlosti iz stolne sijalice sa abažurom: po semžuranoj nadlanii samo je još više staračkih pjega i kvrga zelenih vena."
"Kako li daljina svemu dadne ljepotu!"
"Ona pogleda uza me, i mutne joj oči dugo na mom licu."
"Što nisu smjeli živom, to mu sad rade mrtvom, psi skičeći i mumljajući grizu šumskog cara, ali proždiru mu samo divljački miris, koga su se, njega samog, za života gledali."
"Muftija nanišani i u trenu sastavi. Zvijer trenutak stade, okreenu se oko sebe, a onda ruknu, i uspravljena, iskežena pođe na Muftiju."
"Obzorjem ispod kruškem izlaze i zalaze zvijezde, gluhonjemo i nepojamno valja se ravnodušni svemir."
"Kao da sam ribarski plovak na uzbibanoj vodi, naizmjenično tonem u san i vraćam se u javu."
"Bog kaže Muhammedu: "Mome liku ogledalo tvoj je lik", i predaju mu ummet, sve ljude na zemlji...."
"E, pa mili moji begovi, bili mi ko vregovi! Dok je nama Cara i carskoga prava, imali brava ko mrava, rasle vam pšenice, pasle vam pčelice, konji vam se gojili, pred vama se znojili, sukali brka, dobivali trka, ženili se, rađali, gdje pukli, pogađali. Imali dukata ko u cara Murata, jeli plećke ovako sjedećke! Ove vam kape i na kapi kite, ijte, pijte, u zdravlje Cara i carskog agrara!"
"Sa kućnog zida gledaju me, kao začuđeni, blijedorujni cvjetovi sabahčića.."