Stranac, Albert Camus
"Šum valova biješe još tromiji i mirniji nego u podne. Isto sunce, isto svjetlo na istom pijesku nastavljalo se i ovdje. Već dva sata dan se nije pomicao naprijed, već dva sata stajaše usidren u oceanu uzavrelog metala. Na obzoru je prošao neki parobrod, i ja sam pogledom sa strane odgonetnuo njegovu crnu mrlju, jer sam neprestano promatrao Aarapina."
"Kad mi je Raymond dao svoj revolver, sunce je palo na njega. Međutim, mi smo ostali još nepomični, kao da se sve oko nas zatvorilo. Gledali smo jedni druge netremice i sve je stalo između mora, pijeska i sunca, dvostruka šutnja svirale i vode. U taj čas mislio sam da se može pucati ili ne pucati i da je to svejedno."
"Uveče je Marija došla po mene i upitala me da li bih se htio oženiti njome. Rekao sam joj da mi je to svejedno i da bismo to mogli učiniti ako ona hoće"
"Na otvorenom smo moru legli na leđa, a sunce je s moga lica, okrenutoga prema nebu, sušilo posljednju koprenu vode što mi je curila u usta"
"Marija je željela da zajedno plivamo. Ja sam se smjestio iza nje, da je uhvatim za struk, a ona je plivala rukama, dok sam joj ja pomagao udarajući nogama."
"Ona se ispruži meni uz bok, o dvije vrste topline, topline njezina tijela i sunca, uspavaše me."
"Ne, nije bilo izlaza i nitko ne može sebi predstaviti šta su večeri u zatvorima"
"Onda me uvijek čekao laki san bez sanja. A ipak se nešto izmjenilo, budući da sam, očekujući sutrašnji dan, opet ušao - u svoju ćeliju. Kao da poznati putevi, obilježeni u ljetnoj noći, mogu voditi jednako u zatvore, kao i u nedužne snove."
"Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi zivjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo
svejedno hocu li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini zivota,
jer ce, naravno, u oba slucaja drugi ljudi i druge zene i dalje zivjeti
i to na hiljade godina. Zaista, nista nije jasnije od toga...”
"Tako blizu smrti majka se morala tamo osjetiti slobodna i spremna da opet oživi. Nitko, nitko nije imao prava da plače nad njom. I ja sam se takođe osjetio spremnim da sve opet proživim. Kao da me ta velika srdžba očistila od zla, lišila nade, pred tom noći punom znakova i zvijezda, ja sam se prvi put otvorio i predao nježnoj ravnodušnosti prema svijetu. Kad sam oćutio da je tako sličan na mene, jednom riječju tako bratski, osjetio sam da sam bio sretan i da sam još sretan. Da se sve svrši, da se manje osjetim sam, nije mi preostalo drugo nego da poželim da na dan moga smaknuća bude mnogo gledalaca i da me oni dočekuju s krikovima mržnje."
>>Detaljna analiza djela Stranac
"Kad mi je Raymond dao svoj revolver, sunce je palo na njega. Međutim, mi smo ostali još nepomični, kao da se sve oko nas zatvorilo. Gledali smo jedni druge netremice i sve je stalo između mora, pijeska i sunca, dvostruka šutnja svirale i vode. U taj čas mislio sam da se može pucati ili ne pucati i da je to svejedno."
"Uveče je Marija došla po mene i upitala me da li bih se htio oženiti njome. Rekao sam joj da mi je to svejedno i da bismo to mogli učiniti ako ona hoće"
"Na otvorenom smo moru legli na leđa, a sunce je s moga lica, okrenutoga prema nebu, sušilo posljednju koprenu vode što mi je curila u usta"
"Marija je željela da zajedno plivamo. Ja sam se smjestio iza nje, da je uhvatim za struk, a ona je plivala rukama, dok sam joj ja pomagao udarajući nogama."
"Ona se ispruži meni uz bok, o dvije vrste topline, topline njezina tijela i sunca, uspavaše me."
"Ne, nije bilo izlaza i nitko ne može sebi predstaviti šta su večeri u zatvorima"
"Onda me uvijek čekao laki san bez sanja. A ipak se nešto izmjenilo, budući da sam, očekujući sutrašnji dan, opet ušao - u svoju ćeliju. Kao da poznati putevi, obilježeni u ljetnoj noći, mogu voditi jednako u zatvore, kao i u nedužne snove."
"Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi zivjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo
svejedno hocu li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini zivota,
jer ce, naravno, u oba slucaja drugi ljudi i druge zene i dalje zivjeti
i to na hiljade godina. Zaista, nista nije jasnije od toga...”
"Tako blizu smrti majka se morala tamo osjetiti slobodna i spremna da opet oživi. Nitko, nitko nije imao prava da plače nad njom. I ja sam se takođe osjetio spremnim da sve opet proživim. Kao da me ta velika srdžba očistila od zla, lišila nade, pred tom noći punom znakova i zvijezda, ja sam se prvi put otvorio i predao nježnoj ravnodušnosti prema svijetu. Kad sam oćutio da je tako sličan na mene, jednom riječju tako bratski, osjetio sam da sam bio sretan i da sam još sretan. Da se sve svrši, da se manje osjetim sam, nije mi preostalo drugo nego da poželim da na dan moga smaknuća bude mnogo gledalaca i da me oni dočekuju s krikovima mržnje."
>>Detaljna analiza djela Stranac