Citati

PRVO PJEVANJE Pjesnik poziva Muzu da mu pjeva o Odiseju i pripovjeda kako su bogovi vijećali o tome da sa  Odisej vrati u svoju domovinu, pošto ga je Kalipsa već dugo držala na otoku Oggiji. Boginja Atena, njegova zaštitnica ide na Itaku, gdje prosci traže ruku Odisejeve supruge Penelope i u čovjeijem liku kao Mentor, prilazi Telemahu, Odisejevom sinu. Nagovara ga da sabere ljude u skupštini i zaprijeti proscima, te da ode do Nestora u Pil i u Spartu do Menelaja da sazna novosti o svom ocu DRUGO PJEVANJE Telemah se tuži na skupštinu da mu prosci kuću uništavaju, ali jedan od prosaca Antonije okrivljuju za to Penelopu, za koji kaže da treba odabrati muža i smiriti rasipnike. U visini se pojave dva orla i počnu se boriti. Starac Haliterso proriče zlu sudbinu proscima. Eurimah prosac, smije se starcu. Telemah traži lađu ide u potragu za ocem: Mentor napominje kako je Odisej bio dobar kralj. Liokrit, također prosac, u ljutnji napušta skupštinu. Atena opet u liku Mentora pomaže Telema

"Tko to od bogova vrže među njih svađu i borbu? Zeusov i Letin sin! On bolest na vojsku baci" "Njemu odgovori na to brzonogi divni Ahilej: Predični Atrejev sine, od sviju lakomče prvi! Ta dar kako da dadi Ahejci junačine tebi? Mi ni za kakvo blago ne znamo ležeće silno, Nego kad uzmemo grade, tad i plijen idemo d'jelit; Nije sad pravo da narod na gomilu opet ga nosi. Nego djevojku bogu otpusti, pa ćemo tebe Trostruko i četverostruko mi naplatit, razorit Da li nam Zeus Trojancima grad sav obzidan tvrdo" "Kada od Hektora stanu ljudomore ginut i padat Mnogi junaci, i tada u tebi će srce se trgat Od ljutine, što n'jesi Ahejca najboljeg štovo" "Jer obećanje je to od mene najveće med svim Besmrtnim bogovima, ne dade se uzeti natrag, Bez brijevare vrši se sve, što namagnem glavom" Reče i obrvama Kronion namagne mrkim "On me je već jedanput, kad tebe obraniti htjedoh, Za nogu pograbio i bacio s praga božanskog, Čitav

"Gilgameš, pobjedonosni junak, sagradio je zid oko Uruka. Visoko kao brijeg diže se hram u utvrđenom gradu. Čvrsto, kao od tuča, leži nasuti temelj. Pod zaštitom uzvišene kuće, u kojoj prebiva bog neba...." "Samo jedna trećina Gilgameša je čovjek, a dvije trećine big. S divljenjem i strahinm gledaju građani njegov lik, po ljepoti i snazi nikada mu nisu vidjeli ravnog. Lava tjera iz svoj skloništa, hvata ga za bradu i probada. Divljeg bika lovi brzinom i snagom svog lika. Njegova riječ i govor u gradu su takon. Sinu je važnija kraljeva volja nego očeva želja..." "Za njega, jakoga, divnoga mudroga, moraju da rade mlađi i stari, moćni i neznatni..." "..objaviću usred Uruka: "I ja sam silan!" Tako ću ući i promjeniti sudbinu. Rodio sam se u stepi, snaga je u mojim udovima! Sopstvenim ćeš očima gledati šta ja činim. Ja znam kako će se sve dogoditi." "Pogledaj prijatelja kojega si prihvatio, kojemu se

"Evo, uzmite vaše figurice, ova igra još će nam pružiti mnogo zadovoljstva. Vi ćete figuricu koja je danas izrasla u nesnosno strašilo, kvareći vam igru, sutra degradirati u položaj sporedne figure. Od sirote, drage figurice koja je neko vreme, kako je izgledalo, bila osuđena na razne nedaće i zlu kob vi ćete u idućoj igri napraviti kneginju. Želim vam prijatan provod, gospodine. Žaliti treba za Sada i Danas, za svim onim nebrojenim danima koje sam izgubio, koji su mi protekli ne donevši mi ni darove, ni uzbuđenja. Bio jednom neko po imenu Hari, nazvan Stepski Vuk. Išao je na dve noge, nosio odelo i bio čovjek, ali je ustvari ipak, eto, bio vuk. I dok sam ja, Hari Haker, stajao na ulici, iznenađen na prepad i polaskan, učtiv i revnostan, smešeći se ljubaznom čoveku u kratkovido lice, dotle je drugi Hari stajao pored mene i takođe se kezio, kezio i mislio kakav sam ja to čudan, ćaknut i neiskren bratac, kada sam još pre dva minuta besno izkezio zube na ceo ovaj