Zločin i kazna, Fjodor Dostojevski
"Prva kategorija je uvijek - gospodar svog vremena, a druga - gospodar
buducnosti. Prvi odrzavaju svijet i brojcano ga umnozavaju; drugi
pokrecu svijet i vode ga cilju. I jedni i drugi imaju potpuno ista prava
na postojanje."
"Ne mozete zamisliti kakva tuga i srdzba obuzimaju dusu kada veliku ideju, koju odavno postujete kao svetinju, dohvate nevjesti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nadjete na trznici starezi, u prljavstini, naopako namjestenu, bez proporcija, bez harmonije - kao igracku kod nerazumnog djeteta, i ne mozete je vise prepoznati... Ne!"
" “To je zapravo bila krletka pet-šest koraka u dužinu. Sa svojim požutjelim, prašnjavim i odlijepljenim tapetama vrlo je bijedno izgledala i bila je tako niska da je u njoj svaki malo viši čovjek osjećao zebnju i sve mu se činilo da će glavom udariti u tavanicu. I namješta je bio u skladu sa stanom: tri ne baš ispravne stare stolice, u uglu obojen sto, na kome se nalazilo nekoliko teka i knjiga; već samo po tome koliko je na njima bilo prašine, moglo se vidjeti da ih već odavno nije dotakla ničija ruka; i, najzad, glomazna sofa, nekad presvučena cicom, a sad sva u ritama koja se pružila gotovo duž čitavog zida i zauzimala polovinu širine cijele sobe."
>>Detaljna analiza djela Zločin i kazna
"Ne mozete zamisliti kakva tuga i srdzba obuzimaju dusu kada veliku ideju, koju odavno postujete kao svetinju, dohvate nevjesti ljudi i izvuku je na ulicu pred glupake kakvi su i sami, i najedanput je nadjete na trznici starezi, u prljavstini, naopako namjestenu, bez proporcija, bez harmonije - kao igracku kod nerazumnog djeteta, i ne mozete je vise prepoznati... Ne!"
" “To je zapravo bila krletka pet-šest koraka u dužinu. Sa svojim požutjelim, prašnjavim i odlijepljenim tapetama vrlo je bijedno izgledala i bila je tako niska da je u njoj svaki malo viši čovjek osjećao zebnju i sve mu se činilo da će glavom udariti u tavanicu. I namješta je bio u skladu sa stanom: tri ne baš ispravne stare stolice, u uglu obojen sto, na kome se nalazilo nekoliko teka i knjiga; već samo po tome koliko je na njima bilo prašine, moglo se vidjeti da ih već odavno nije dotakla ničija ruka; i, najzad, glomazna sofa, nekad presvučena cicom, a sad sva u ritama koja se pružila gotovo duž čitavog zida i zauzimala polovinu širine cijele sobe."
>>Detaljna analiza djela Zločin i kazna