Zeleno busenje, Edhem Mulabdić
"Uza suho ode i sirovo."
"Ta zašto čovjek živi? Ako živi, da se sprema na onaj svijet pa da onda umre, kako i treba da radi pravi turčin, ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu, a da stečeš onaj svijet, da i svom rodu pomogneš, da - najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila?"
"Slusao je, ali je slabo cuo jer cim shvati one bratove rijeci da je njihova domovina data i odmah se zadubio u misli. Na jednoj strani bila Ajsa, zenidba i sve osnove, nade, zivot buduci, sve to bilo kao kakvo zamrseno klupko, kog se on taj cas od drugih misli nije mogao dotaknuti. Na drugoj strani, opet, peklo ga je nesto drugo. Bud smo prodani Svabi, mislio on, bud opet da sutit valja. Zasto? On ako je u sudu, u carskom poslu, nije zato Osmanlija, niti je prodao Bosne, vec strasive Osmanlije prodali ih, i sad hoce da se o tom i ne govori vec da Svabo sto lakse uđe u njihovu domovinu."
"Ta zašto čovjek živi? Ako živi, da se sprema na onaj svijet pa da onda umre, kako i treba da radi pravi turčin, ima li onda boljeg mejdana od boja za domovinu, a da stečeš onaj svijet, da i svom rodu pomogneš, da - najposlije pokažeš da si potomak Hrnjica i Halila?"
"Sunce vec spalo na samu ikindiju, posto je dotle peklo odozgor i uprav
zazeglo onaj pijesak na prudu. Svak klonuo od silne zege, a duhom umoran
od puste brige, kretao se carsijom zabrinut, il' je sjedio pred svojom
kucom i spokojno cekao udarac nesretne sudbine. Svuda grobna tisina.."
"Slusao je, ali je slabo cuo jer cim shvati one bratove rijeci da je njihova domovina data i odmah se zadubio u misli. Na jednoj strani bila Ajsa, zenidba i sve osnove, nade, zivot buduci, sve to bilo kao kakvo zamrseno klupko, kog se on taj cas od drugih misli nije mogao dotaknuti. Na drugoj strani, opet, peklo ga je nesto drugo. Bud smo prodani Svabi, mislio on, bud opet da sutit valja. Zasto? On ako je u sudu, u carskom poslu, nije zato Osmanlija, niti je prodao Bosne, vec strasive Osmanlije prodali ih, i sad hoce da se o tom i ne govori vec da Svabo sto lakse uđe u njihovu domovinu."
"Džamije najprije, pa onda avlije, a znas sto, cuo si sto kazuju stari
ljudi kad je ono prije nekad udario kaurin, pa stjerao i zensko i musko
pred Kursumliju dzamiju, a djecu bacali pa na sablje docekivali.. ..Ja
mislim da turcinu covjeku nema prece nista nego ustat i branit se, a
brate Salih, ti znas, mati je svaka mehka srca, vehne za svojim sinom,
ali... poginut, poginut svijetla obraza, bolje sto put nego li to
docekat."