Haremske novele, Ahmed Muradbegović

"On je bio silno sramežljiv, osjetljiv kao dijete, a silovit i ćudljiv, kao kakvo ždrijebe koje prvi put osjeti dodir s gospodarom, pa mu želi u jednome trenu da pokaže svu svoju vrijednost, ali i svoj neki naročiti ponos, koji je podnosi mnogo stege, ni ikakvih drugi spona."

„Ne, ne, ne... ne otimaj se... još malo... još malo. Mi ćemo se voljeti, grčiti i sjeći i u tom bolu, u tom raskidanju, bit će naša radost, naš raj. Ti ćeš biti sva izlomljena, zgnječena i umorna i sva ćeš biti sretna od tog krvavog umora, bit ćeš nasmijana... blistava... kao rosa... golubica...“

„Na prvi mah je mogao svako prosuditi da je to čovjek neizmjerne mržnje, krvoločna karaktera i zvjerske ćudi“

 “Vrijeme ne postoji, samo ideje egzistiraju.”

 “Moj život započinje, ne onda otkada sam tuđom voljom došao na svijet, nego odonda otkada sam se rodio u samome sebi i počeo živjeti u samome sebi.” 
 >>Detaljna analiza djela Haremske novele


Popularni postovi s ovog bloga

Stranac, Albert Camus

Evgenije Onjegin, Aleksandar Sergejevič Puškin

Sužnji, Muhamed Kondžić