Nečista krv, Borisav Stanković

“sa zadrzanim osmehom na ustima, s ocima malo stisnutim i obrvama jedva primetno nabranim, kao smejuci se svima i sve ih sazaljevajuci…”

“I baš u tom upinjanju da se od svih izdvoje, izgleda da su nalazili svu draž svoga života.” 

"I užasan krik, šum, odupiranje, vezivanje za krevet. I onda tetkino dolaženje otuda, njena zamorenost, malaksalost. I raskomoćavajući se u svojoj postelji da legne, ono njeno krštenje i uzdisanje i molenje:
- Uzimaj, Gospode! Oslobođavaj, Gospode!"

"- Koja je ova, bre, i čija? - iznenađen, zaprepašćen njenom lepotom a osobito takvim njenim drskim, slobodnim držanjem, pita onaj."

"Ne može nikako da se pomiri s tim da će morati kuću napuštati i ići sa njim, i to tamo u Tursku, ili ko zna kuda."

"Već je blizu zora. Mrak se gubio. Okolo, iza ravnica, kroz magle, već su se ocrtavala bila. Iz njiva i bašta dopirao miris trule trave i korenja. Tamo negde daleko, oko reke, čulo se šuštanje vode i pokoji cvrkut probuđenih tica."

"Međutim sama Sofka odavno se osuši. Nekadašnja njena tanka i vitka polovina izvila se, te joj kao grba štrči i odudara od nje"
>>Detaljna analiza djela Nečista krv

Popularni postovi s ovog bloga

Stranac, Albert Camus

Ep o Gilgamešu

Evgenije Onjegin, Aleksandar Sergejevič Puškin